Lični razvoj Psihologija

Šta je inteligencija – vrste i podele inteligencije

nlp-mozak-kreacija
Pexels.com

Inteligencija predstavlja mentalnu osobinu koju čini nekoliko različitih sposobnosti: učenje iz iskustva, prilagođavanje novim situacijama i njihovo razumevanje, kao i sposobnost da se u novim okolnostima primene prethodno stečena znanja, te da snalaženje u njima bude brzo i učinkovito.

Inteligencija podrazumeva i sposobnost razumevanja i korišćenja apstraktnih pojmova i ideja, odnosno apstraktno mišljenje, te mogućnost brzog i lakog učenja i savladavanja zadatih problema.

Po definiciji “Rečnika srpskog jezika” Matice Srpske, inteligencija je “sposobnost brzog shvatanja i razumevanja, umna obdarenost, bistrina, razum”.

Inteligencija je sposobnost prilagođavanja promenama”, rekao je čuveni engleski astrofizičar Stiven Hoking, i sam jedan od najinteligentnijih ljudi na svetu, dok nemački pisac Bertold Breht smatra da “inteligencija nije u tome da ne pravimo greške, već da što pre uvidimo kako da ih pretvorimo u nešto dobro”.

Kako bi sve ovo izgledalo u praksi?

Za razliku od kolege koji nije “obdaren” ovom osobinom, inteligentan student će, na primer, gradivo moći da (brzo i lako onoliko koliko je to moguće) nauči sa razumevanjem, umesto štrebanja napamet informacija koje ne razume.

U učenje će verovatno uključiti logičko povezivanje činjenica, a tamo gde je to moguće, povezaće dato gradivo sa nekim njemu srodnim, te razumevati i pamtiti materiju kroz uočavanje sličnosti i razlika sa nekom drugom, možda već naučenom.

Inteligentan student uglavnom će moći i da ono što je naučio na ispitu izloži jasno, svojim rečima, umesto doslovnim rečenicama iz literature, pa i da izlaganje obogati sopstvenim zapažanjima i primerima, ali i da se po potrebi “snađe” tako što će dovesti u centar pažnje ono što je posebno dobro naučio i time skrenuti pažnju sa onoga što možda i ne zna baš najbolje.

Inteligentno dete

IQ – količnik ili kvocijent inteligencije

U savremeno doba inteligencija je osobina koja se kroz odgovarajuće testove može i izmeriti, a rezultat datih testova je IQ – količnik ili kvocijent inteligencije, za koji se u svakodnevnom govoru ustalio i termin koji se zapravo smatra nepravilnim: koeficijent inteligencije.

Da bi rezultat testa bio relevantan, neophodno je da sami testovi budu prilagođeni određenom uzrastu i populaciji, i pre svega standardizovani, što uglavnom nije slučaj sa brojnim testovima kojima internet povremeno uspeva da nas ubedi da smo obdareni natprosečnim sposobnostima.

Kvocijent inteligencije izračunava se po formuli:

IQ = MU (mentalni uzrast) / KU (kalendarski uzrast) * 100,

pri čemu se mentalna ili umna starost određuje na osnovu datog testa. Ako vaš količnik inteligencije iznosi između 90 i 110, spadate u grupu prosečno inteligentnih ljudi; ukoliko se vaš IQ nalazi između 111 i 139, visoko ste inteligentni, dok ste sa kvocijentom inteligencije iznad 140 – potencijalni genije.

Još 1946. godine u Engleskoj je osnovano udruženje koje bi okupljalo natprosečno inteligentne osobe – Mensa, koja je danas prerasla u međunarodnu organizaciju sa 50 nacionalnih Mensi širom sveta i oko 100.000 visoko inteligentnih članova u više od 100 zemalja.

Prostorna inteligencija

Vrste i priroda inteligencije

Da li se, ipak, može govoriti o inteligenciji kao o opštoj osobini, kod svakog prisutnoj u izvesnom, manjem ili većem stepenu, ili bi se ona mogla “razgranati” u više svojih oblika ispoljavanja?

Američki psiholog Hauard Gardner u svom delu “Okviri mišljenja” iznosi teoriju o višestrukoj ili multiploj inteligenciji.

Definišući inteligenciju kao “sposobnost za rešavanje problema i stvaranje proizvoda koji se cene u jednom ili više kulturnih okvira”, Gardner smatra da svaki pojedinac poseduje sopstvene slabosti i snage, na osnovu kojih se formiraju dimenzije višestruke inteligencije.

Drugim rečima – određeni kvocijent inteligencije ne mora da znači da nismo dovoljno inteligentni, već da naša inteligencija možda leži u nekim drugim sposobnostima, koje ovi testovi ne uzimaju u obzir u dovoljnoj meri. Počevši od razmatranja sedam vrsta inteligencije u pomenutoj knjizi, kasnije je dodao još dve, te prema njegovoj teoriji danas možemo govoriti o devet vrsta ove mentalne osobine kod čoveka.

O kojim se to vrstama inteligencije radi?

Zabeleške

Verbalno-lingvistička ili jezička inteligencija

Malopre pomenuti student koji na ispitu odgovara tečno, elokventno i svojim rečima mogao bi biti primer za razvijenu verbalno-lingvističku ili jezičku inteligenciju.

Ovaj tip inteligencije podrazumeva sposobnost dobrog usmenog i pisanog izražavanja, ali i dobrog pamćenja. Osobe koja su verbalno-lingvistički inteligentne često su sklone ljubavi prema književnosti, bilo kao pisci, bilo kao čitaoci, ali i drugim oblastima u kojima su reči glavno oruđe rada – novinarstvu, predavačkom ili advokatskom poslu i slično.

Zahvaljujući svojoj vrsti inteligencije, ove osobe umeće da vam određeni problem objasne detaljno, zanimljivo i jasno, pa i da u objašnjenje unesu poneku duhovitu dosetku; a i ako sve ovo treba da urade za javnom govornicom, sa time verovatno neće imati nikakvih problema.

Tabla sa matematičkim jednačinama

Logičko-matematička inteligencija

Ipak, ako vam je lako da baratate rečima, ne mora da znači da će isti slučaj biti i sa, recimo, brojevima. I obrnuto – ako ste na rečima škrti, makar to sami i ne želeli, a ide vam od ruke rešavanje matematičkih i logičkih zadataka, poimanje apstraktnih problema, obrazaca i uzročno-posledičnih veza i odnosa, reklo bi se da je kod vas razvijena logičko-matematička inteligencija.

U tom slučaju, verovatno vam neće biti problem da napravite neku složeniju računicu i bez digitrona ili čak i bez pisanja, rešite sudoku sa oznakom “teško”, ili dokučite kakav će biti rasplet detektivskog romana u kome ste stigli tek do sredine. Ova vrsta inteligencije svakako može biti od pomoći onima koji se u svom poslu služe apstraktnim i logičkim razmišljanjem u različitim oblastima – ne samo matematičarima, računovođama i programerima, već i ekonomistima, inženjerima, ekspertima i naučnicima iz različitih sfera, pa i lekarima.

Vizuelno-prostorna inteligencija

Sigurno poznajete bar jednu osobu koja se bez problema snalazi u gotovo nepoznatom gradu, jer joj je dovoljno da jednom prođe bitnim ulicama i upamti gde se šta nalazi i koji putevi i prečice vode do željene tačke u prostoru.

Ovakvi ljudi mogu se pohvaliti razvijenom vizuelno-prostornom inteligencijom, a ono što njima služi kao “oruđe” u razmišljanju i učenju jesu upravo slike – njima je prirodno i lako da posmatraju, ali i da vide, zapažaju i pamte.

Vizuelno-prostorno inteligentni poznanici možda neće moći da se sete vašeg imena, ali će vas sigurno prepoznati po liku, a ovakvi prijatelji sigurno će odmah primetiti vašu novu frizuru ili promenu razmeštaja u vašem stanu. Možda će im biti lakše i da vam objasne gde se nešto nalazi tako što će vam nacrtati mapu, nego obrazložiti rečima. U domen njihovog interesovanja uglavnom će ući ono što ima veze sa slikama – slikanje, crtanje, fotografisanje, film, dizajn, arhitektura, pa i hobiji kao što je slaganje slagalica.

Telesno-kinestetička inteligencija

Na časovima fizičkog vaspitanja ste uvek imali dvojku jer niste umeli da uhvatite loptu ili da preskočite kozlić, a danas nikako da naučite da vozite bicikl ili ispletete šal?

Ako ste uvek imali osećaj da postoji nekakav čudan prekid u komunikaciji između vašeg mozga i delova tela, ne zamerajte sebi – možda samo nemate dovoljno razvijenu telesno-kinestetičku inteligenciju. Oni koji je imaju, sa lakoćom se izražavaju i koriste upravo svojim telom, kojim odlično upravljaju u prostoru i skladno se kreću, i kojim zapravo razmišljaju i uče.

Uz sposobnost brzog pamćenja pokreta, brzo će naučiti plesne korake i uživati u različitim vrstama igre, moći će da se ostvare kao dobri sportisti, u oblastima koje zahtevaju sposobnost izražavanja i komunikacije telom – poput pozorišnih izvođenja ili čak mađioničarskih predstava, i u sferama koje podrazumevaju vešte ruke i dobro baratanje njima – bilo da je to pravljenje nakita, šivenje, pletenje, vajanje, izrada maketa ili možda popravka kućnih aparata.

Muzička inteligencija

Dok ima ljudi koji sa lakoćom izvode i komponuju muziku, ima i onih koji, koliko god se trudili, ne uspevaju da otpevaju muzičku lestvicu a da pritom ne promaše bar nekoliko tonova. Šta odvaja ove dve grupe ljudi? Odgovor bi mogao biti – muzička inteligencija. Muzički inteligentne osobe lako prepoznaju i pamte muzičke obrasce, ritam i ton, brzo pamte melodije, nije im teško da prepoznaju zvuk različitih instrumenata. Ovakve sposobnosti često ih čine ljubiteljima pevanja, sviranja i koncerata, kompozitorima ili predavačima muzičkih predmeta.

Interpersonalna inteligencija

Posebne vrste inteligencije, prema Hauardu Gardneru, vezuju se za čovekov odnos prema drugim ljudima i prema sebi samom. Ako vam je lako da uvidite i razumete tuđe ponašanje, skloni ste da postupke drugih posmatrate iz različitih perspektiva i obično ne grešite u proceni nečijih želja, sklonosti i namera, koje često umete da pročitate i iz samog govora tela, imate dobro razvijenu interpersonalnu inteligenciju.

Smatra se da interpersonalno inteligentne osobe lakše ostvaruju kontakt sa drugim ljudima i sklapaju prijateljstva, te ostavljaju utisak pristupačnosti, društvenosti i komunikativnosti; imaju “moć” da lako rešavaju konflikte, ali i da podstaknu i inspirišu okolinu na različite aktivnosti i da iste umešno organizuju; uz razvijen osećaj empatije, skloni su i da pomažu i brinu o drugima.  Sa svim navedenim osobinama, ovakve osobe imaju predispozicije da postanu dobri psiholozi, ali i političari i diplomate.

Intrapersonalna inteligencija

Suprotna interpersonalnoj bila bi intrapersonalna inteligencija – ona koja određuje koliko ćemo umeća pokazati u razumevanju sopstvenog bića i ličnosti. Da se neko odlikuje intrapersonalnom inteligencijom, prepoznaćemo po tome što ima jasnu i potpunu sliku o sebi – svestan je ko je i kakav je, koje su njegove vrline i mane, želje i mogućnosti.

Da bi stekao takvu sliku, na ovaj način inteligentan čovek često, duboko i temeljno razmišlja, pa je stoga sklon introspekciji u samoći i tišini više nego burnim avanturama u velikom društvu. Ako bismo interpersonalnu inteligenciju mogli da poveženo sa ekstrovertnim, ova vrsta inteligencije mogla bi se vezati za introvertne ljude – koji neretko, usled sklonosti ka analiziranju sebe, ali i okoline, postaju dobri pisci, filozofi, teoretičari.

Nakon objavljivanja “Okvira mišljenja”, Gardner je u svojim potonjim radovima razvio ideju o još dvema vrstama inteligencije: prirodnoj ili naturalističkoj, i duhovnoj ili egzistencijalističkoj.

Naturalistička, prirodna inteligencija

Naturalistička, prirodna inteligencija je mentalna osobina ljudi koji poseduju snažnu vezu sa prirodom i teže životu u skladu sa njom. Ovakve osobe imaju razvijenu svest o potrebi očuvanja životne sredine, uočavaju međusobni uticaj koji priroda i ljudski rod imaju jedno na drugo, kao i promene koje u prirodi nastaju; pokazuju interesovanje za istraživanje i proučavanje okolne sredine, prirodnih pojava i zakona, različitih biljnih i životinjskih vrsta, a takođe se i dobro snalaze u prirodi i vole da borave u njoj.

U ovu grupu inteligentnih ljudi mogli bi se svrstati biolozi i ekolozi, farmeri, baštovani i poljoprivrednici, ali i svi ljubitelji prirode i osobe sa razvijenom ekološkom svešću. S druge strane, za komšiju iz zgrade koji bez trunke griže savesti  baca kese pune đubreta sa terase na ulicu – slobodno možemo konstatovati da i nije baš naturalistički inteligentan.

Duhovna inteligencija

Egzistencijalistička ili duhovna inteligencija

Egzistencijalističku ili duhovnu inteligenciju možemo pripisati osobama koje su sklone da razmišljaju o kompleksnim problemima, pitanjima čije su odgonetke često nedokučive, ili im je makar teško naći jednoznačnan i konačan odgovor – kao što su smisao ljudskog života i postojanja, postanak univerzuma, mistična starost i prastarost kokoške i jajeta, različita religijska pitanja i tome slično.

Ljudi sa značajnim kapacitetom za razmatranje slične problematike uglavnom su filozofi ili duhovni učitelji.

Inteligencija i uspeh

I na kraju – da li je inteligencija, koje god vrste ona bila, sama po sebi dovoljna za uspeh i ostvarenje životnih ciljeva?

Iz primera na koje svako od nas može naići u sopstvenom okruženju, deluje da to nije slučaj, te da inteligenti ljudi, ako ne ulažu trud da svojom inteligencijom nešto postignu, nisu obavezno i uspešni u životu.

Čuveni nadrealistički umetnik Salvador Dali suštinu ovog pitanja sjajno je sročio u slikovitu misao:

“Inteligencija bez ambicija je ptica bez krila”.

Ako inteligencija i može biti temelj i(li) pomoćno sredstvo uspeha, ona nije i čarobni štapić koji će ga kao magijom stvoriti – naprotiv, mora se udružiti sa drugim “pomoćnicima”, kao što su volja i motivacija, želja za uspehom, učenjem i napretkom, ali i upornost i istrajnost u svemu tome.

  • Preporuka
5

Siže:

Po definiciji “Rečnika srpskog jezika” Matice Srpske, inteligencija je “sposobnost brzog shvatanja i razumevanja, umna obdarenost, bistrina, razum”

Sending
User Review
3.81 (21 votes)

Dijana Jelenkov

Dijana Jelenkov je master profesor srpskog jezika i književnosti. Bavi se pisanjem poezije i proze, kao i lekturom i prevođenjem. Svoje radove objavljivala je u časopisima “Majdan”, “Trag” i “Nedogledi”, a neki od njih su i nagrađivani. Koautor je prozno-pesničke zbirke “Dodir”.

komentara

Klikni ovde da bi postavio komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

  • Poštovana,

    Možete li prokomentarisati podelu na logicko-matematicku, emocionalnu, socijalnu… inteligenciju. Na tu emocionalnu je meni ukazao psiholog pri razgovoru… Jasno mi je da psihologija nije egzaktna nauka, ali predspostavljam da se mogu povući neke veze među različitim podelama inteligencije.

    Srdačan pozdrav, Marija Ć.

  • Sada je 6h i ja guglam sta je inteligencija jer pijem lekkove latu i demetrin i razumem Hausa iz serije dr Haus kao da prica samnom ..razmisljam o njegovim osobinama i kucam prirodna inteligencija …izlazi ovaj tekst ..citam ga i prepoznajem …cerku mladju odmah matematika …muz takodje ..sestra univerzum ..starija skoro sve ..ja skoro sve ..ali ja ne vozim kola to me zbunjuje za sebe ..HVALA OVO JE NAJVECA ISTINA SPASILI STE MI ZIVOT >>>nisam bolesna nego inteligentna …

  • Vrlo poučan tekst, koji ujedno pokazuje i da je Mensa inteligentno ograničena, iz razloga jer se tamo odvija samo provera logičko-matematičke inteligencije.

Preporuka

Ovo vredi znati o ishrani

Naša podrška

Nastavimo zajedno samoobrazovanje!

Unesite email adresu za korisne porcije aktuelnog znanja!

Aktivni smo i na Fejsbuku!