Psihologija Trend

Žarko Trebješanin – Jungova psihologija religije

Frojd i Jung
Detalj sa predavanja
Detalj sa predavanja

U okviru master studijskog programa, jedinstvenog u našem regionu, prof. Žarko Trebješanin, naš čuveni psiholog, autor preko dvadeset knjiga i preko dvesta stručnih radova, redovan profesor Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu, održao je 4. jula ove godine otvoreno predavanje na temu Jungove psihologije religije.

U vrelo i sparno julsko veče okupio se ogroman broj slušalaca u Svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Beogradu, kako bi svojim prisustvom i aktivnim učešćem uveličao ovo predavanje. Čini se da popularnost švajcarskog psihoanalitičara i filozofa iz prve polovine 20. veka postaje sve nedvosmislenija, a njegovo učenje stiče sve veći broj oduševljenih pratilaca i zagovornika.  Možemo zaključiti da verovatno postoje dobri razlozi za to.

Religija je dugo, prevashodno zbog prevlasti komunističke ideologije u drugoj polovini 20. veka kod nas, a i drugde, bila potisnuta i zanemarena. Uprkos tome, religija se vratila na velika vrata i u današnje vreme možda je važnija nego ikada pre.

Religija, kako kaže prof. Trebješanin, iako predstavlja ogromnu dragocenost i potencijal, često je izvor sukoba i zloupotreba, te upravo zbog toga treba da bude predmet posvećenog proučavanja, kako bi se tako nešto predupredilo.

Mnogi psiholozi su bezuspešno pokušavali da objasne fenomen religioznosti. Psihologija inače ne može tako lako da objasni religiju, jer ima više aspekata: antropološki, sociološki, psihološki, pored onog očiglednog, duhovnog. Ipak, Jungova psihologija religije je najjača, veoma produbljena, istakao je profesor Trebješanin, jer on ulazi u suštinu religije pomoću psiholoških potencijala.

O Jungovoj biografiji

Karl Gustav Jung bio je Frojdov učenik, koji se kasnije, kako to često biva, osamostalio i odvojio od svog učitelja. Njihov dugogodišnji intenzivan odnos, međutim, koji je umnogome podsećao na odnos oca i sina, svakako je ostavio traga na Jungovom učenju, o čemu postoji svedočanstvo naročito u Jungovoj Autobiografiji, gde govori o svom razvoju i problemima, kriznom periodu i načinu njegovog prevazilaženja.

Sa Frojdom se upoznaje preko knjige Tumačenje snova.

Snovi su bili i ostali jedan od vezivnih elemenata psihoanalitičkog učenja Junga i Frojda, kao i dualizam.

Jung je verovatno video u Frojdu očinsku figuru, a Frojd u Jungu naslednika, o čemu svedoči njegovo oslovljavanje Junga sinom u njihovoj prepisci.

Ipak, u ponečemu značajnom su se razilazili. Frojdova teorija seksualnosti je, prema Jungovom mišljenju, bila suviše materijalistička. Za Junga je seksualnost oblast više duhovnih kategorija, a seksualni simboli – samo su predstave duhovnog (na primer, falus je za Junga simbol moći, a ne pukog biološkog seksualnog obeležja muškarca, po čemu se razdvaja od Frojda).

Jung je u mitovima, bajkama, pričama i samoj religiji nalazio izvor za izgradnju svoje psihoanalitičke teorije. U knjizi Psihologija i religija (1937) Jung je možda na najpotpuniji i najzreliji način izneo shvatanje religije, po mnogo čemu različito od Frojdovog shvatanja.

Jung smatra da je religija značajan i nezaobilazan moment svake kulture, a ne kolektivna neuroza, kako je naziva Frojd, u pomalo ironičnom ključu. Jung smatra da religija nije patološka pojava, niti iluzija, ili opijum za narodne mase, nego osnovni uslov mentalnog zdravlja.

Dok Frojd izvodi svoje viđenje religije iz Edipovog kompleksa (pri čemu je Bog viđen kao otac kojeg bi trebalo svrgnuti s vlasti i prevazići), Jung govori o arhetipovima oca i majke u religiji, pri čemu odrastanje prati svakako smanjenje oca sa božanske na ljudsku veličinu, ali u manje tragičnom tonu od Frojdovog.

Homo Religiosus

Svaki čovek je Homo Religiosus po svojoj prirodi, urođeno religiozan, kaže Jung. Jung prvi uvodi pojam duše u psihologiju religije.

Jung je vratio dušu psihologiji.

On je obogotvorio čoveka / dušu, zbog čega je i bivao često kritikovan. Duša, međutim, ističe prof. Trebješanin, nije isto što i psiha. Psiha je mnogo sveobuhvatniji pojam u Jungovom učenju.

Duša je autonoman kompleks srodnih funkcija psihe, a jedna od njenih osnovnih funkcija je proizvodnja slika.

Te slike su nekad izražene kao snovi, nekad kao umetničko stvaralaštvo, vizije, nekad kao priče ili mitovi koji se prenose s kolena na koleno. Uloga duše je posredovanje između svesnog i nesvesnog i nesaznatljiva je, osim putem simbola i slika. Bitni simboli sopstva (jastva) na koje ukazuje Jung su krug, kamen, krst, točak, zmija koja grize svoj rep, i mnogi drugi. Jedan od simbola naročito bitan za Junga je mandala – čarobni krug, psihokosmogram.

Jung s oduševljenjem govori o mandali, koju počinje spontano da crta u vreme duboke psihološke krize koja ga je zadesila oko 37-38. godine života. U pitanju je prvobitno budističko-hinuduistički sakralni crtež koji predstavlja svemir s težnjom da dočara sklad spoljašnjeg i unutrašnjeg, a sastoji se od kombinacije dvaju savršenih geometrijskih oblika: kruga i kvadrata. Jung ga preporučuje i sam koristi kao sredstvo meditacije, delotvorno u odbrani od haosa i raspadanja ličnosti. Jezik simbola je jezik duše, kaže Jung.

Imago Dei ili arhetip Boga

Jedna od najvažnijih slika, a ujedno i arhetipova čitave civilizacije, koja je vezana za temu ovog rada, jeste tzv. Imago Dei ili arhetip Boga koji predstavlja simboličku sliku, a samim tim i vezu između apsoluta i čovečanstva.  Proces individuacije, sazrevanja čovekove ličnosti, odnosi se na premeštanje središta ličnosti sa Ja (Ega) na nekog ili nešto drugo spoljašnje. Religija je jedan od najprimerenijih načina za to. Jung u svojoj psihologiji religije, ističe prof. Trebješanin, proučava posredno nadindividualne arhetipove, psihološke strukture, čiji izdanci su verovanja, simboli i religijski rituali. Arhetipovi se vide u snovima, vizijama čak i psihozama, kada celovitost ljudske ličnosti počinje da se razgrađuje i raspada. Jung pri tom ima fenomenološki pristup religiji – bavi se onim iskustvenim, kao što su religijski rituali. On kombinuje psihologiju i alhemiju.

Suština religije i religioznosti je susret sa onostranim. Kolektivno nesvesno je po prirodi religiozno. Čak i ljudi koji tvrde za sebe da su ateisti zapravo su zamenili poznati, društveno potvrđeni i institucionalno ustanovljen oblik verovanja nepoznatim i nepriznatim. Svi moramo verovati u nešto, neku ideju koja ima dominantan uticaj na čitavu psihu. Pojam Boga je, prema Jungu, neophodna psihološka funkcija iracionalne prirode, nevezana za pitanje dokazivanja postojanja Boga. Proveravanje postojanja Boga uvek završava u neodređoj oblasti agnosticizma.

Religijsko iskustvo je čoveku urođeno. Jung mnogo polaže na to. Ponekad se apsolut javlja u snovima, dečijim crtežima, dakle pre prijema znanja različite slike naviru iz kolektivnog nesvesnog i ispoljavaju se kroz različite simbole. Iskustvo numinoznog (božanskog, onostranog) je jedino koje donosi nadu, pripisuje dublji smisao životu. Religijski rituali pomažu da se prebrode različite krize u životu, a svakako izviru iz arhetipova, koji su i nastali taloženjem sličnih iskustava u istoriji ljudskog roda.

Tipični za svaku religiju jesu rituali religijske inicijacije, koji predstavljaju uvek simboličku smrt udruženu sa rađanjem novog, duhovnog, preobraženog bića. Kao što vidimo, simbolizam postoji i u religijskom korpusu, i u religijskoj praksi, kao način posredovanja između duhovnog i materijalnog, unutrašnjeg i spoljašnjeg.

Senka Persona Jung

Odabir same religije nije presudan, kaže Jung. Religijska iskustva često su izmešana i eklektična u istoriji čovečanstva. Nekad se zvanično učenje ili religijska dogma meša sa paganskim supstratom, što na primer postoji u našoj tradiciji. Nekad ljudi uopšte nisu svesni tog eklekticizma. Tako, retko ko kod nas zna da su slave zapravo ostatak paganskih verovanja, protkanih nitima hrišćanstva. Religija, isto tako, nije strogo teritorijalno ograđena. Današnji ljudi zapada u velikoj meri su opčinjeni religijama istoka, naročito budizmom. Religija istoka nudi nešto što zapadne religije ne poseduju. Međutim, kada čovek sa zapada obuče istočnjačko odelo, on u njemu ne ume prirodno da se ponaša, pa deluje donekle čudno, donekle smešno i uzaludno. Uprkos tome, energija se uvek stvara iz dualizma, ili napetosti, sukoba suprotnosti: nagona i duhovnog, ženskog i muškog principa, razuma i emocija. Napetost ili sukob suprotnosti uvek donosi ili kreativnost ili destruktivnost. Religija i njena prava percepcija omogućava da ta napetost bude prevaziđena kreativnošću.

Najdublja struktura arhetipova je polarna (imaju uvek dva pola, negativan i pozitivan). Tako, na primer, arhetip Senke je dualan po prirodi. Senka je i đavo i kreativnost. Arhetip majke takođe nosi određenu dualnost, jer majka podrazumeva rađanje, negu, brigu, ljubav, ali ponekad i majku koja guši i uništava svoje potomstvo, poput Euripidove Medeje. Duša je stanište božanskog i demonskog.

Bez obzira na sve to, prof. Trebješanin je istakao, saglasivši se sa Jungom, da je nemoguće iskoreniti čovekovu volju i potrebu za Bogom – apsolutom. Religija čuva mentalnu ravnotežu i štiti od psihološkog sloma, istovremeno posedujući preventivnu i isceliteljsku ulogu.

Ovo nadahnuto i po mnogo čemu intrigantno predavanje zaključeno je mnoštvom zanimljivih pitanja posetilaca i zanimljim diskusijama koje su usledile. Ovde, nažalost, nemamo dovoljno prostora da govorimo o tim diskusijama, ali se nadamo da će one iznedriti neke nove susrete gde će se mnogo detaljnije govoriti o njima. Ono što svakako pruža nadu je sve prisutnija svest u našem društvu o potrebi za oduhovljenim življenjem, čiji je religija jedan od najdubljih izraza.

Preporuka
  • Ocena:
Sending
User Review
4.64 (11 votes)

Ana Bojanović

Ana Bojanović je diplomirala na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2001. godine. Stekla zvanje magistra nauke o književnosti na istom fakultetu, na temu iz oblasti srpsko-engleskih književnih veza, 2007 godine, iz koje oblasti je odabrala i temu za doktorat. Strastan ljubitelj preciznosti i snage pisane reči, filozofije, mitologije, psihologije i medicine. Ljubitelj poezije i pesnikinja. Zagovornik autentičnosti življenja.

Vaš komentar

Klikni ovde da bi postavio komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Preporuka

Ovo vredi znati o ishrani

Naša podrška

Nastavimo zajedno samoobrazovanje!

Unesite email adresu za korisne porcije aktuelnog znanja!

Aktivni smo i na Fejsbuku!