Nauka

Na čemu su pisali naši preci? Materijali koji su prethodili hartiji

Najstariji-papir

Pametni telefoni su se pojavili početkom ovog veka, elektronske knjige su preuzele glavnu ulogu u kasnim devedesetim, a štampanje knjiga otpočelo je sredinom  15. veka.  Ali kako se razvijala pismenost i na čemu se pisalo pre toga?

Knjige, elektronske ili štampane, su jednostavan način da dođemo do pisanih informacija dok smo u pokretu. I naši preci su želeli da čitaju i pišu dok su na putu, isto kao što to želimo i mi. I dok je danas nama sve pojednostavljeno, toliko da na primer na internetu možemo  učiti gramatiku, jezička pravila ili čak strane jezike, ljudi su se nekad domišljali na razne načine i otkrivali nove materijale pomoću kojih su izrađivali razne podloge za pisanje – klinaste tablice, rolne papirusa, ostrakone, svitke, bambusove i voštane tablice, kao i kodekse. Ovo je priča o njima.

Glinene tablice

U trećem milenijumu pre Hrisata, u tadašnjoj Mesopotamiji, mnogi drevni narodi počeli su da koriste male, mekane pločice od gline na kojima su pisali iglama od trske. Da bi podloga bila mekana, koristila se sirova glina, a nakon pisanja na njoj tablica, se sušila na suncu ili pekla, kako bi bila dugotrajnija. Arheolozi su pronašli mnoge ovakve tabilice sa veoma važnim tekstovima.

Pisalo se klinastim pismom, a glinene tablice korišćene su za pisanje duže od 2.000 godina.

Rolne papirusa

Paun na papirusu
Paun na papirusu

Papirus se pojavio kao medium za pisanje u drevnom Egiptu. Dobijao se od stabljike istoimene biljke, papirusa, koja je sečena na tanke trake. Trake su posle ređanje jedna pored druge tako da se preklapaju, a preko jednog sloja lepio se drugi presovanjem. Zatim je dobijeni materijal sušen na suncu, nakon čega je bio spreman da se na njemu piše, i ličio je na ono što mi danas zovemo listom papira. Drevni Egipćani su koristili biljku papirusa i u mnoge druge svrhe – uglavnom zbog onoga zbog čega bi i danas koristili slične materijale – ali je za zapise najviše i najduže korišćen.

Kao i u Mesopotamiji, i u Egiptu je zadatak pisanja bio poveren pisarima. Umesto ostavljanja tragova na sirovoj glini, egipatski pisari su koristili četkicu ili pera kojima su pisali po papirusu umakajući ih u crno mastilo. Za izradu crnog mastila koristio se ćumur, a za mastilo crvene, plave ili zelene boje upotrebljavani su razni minerali koji su se drobili i rastapali u vodi.

Neke rolne papirusa datiraju još iz 2.500. godine pre nove ere, mada se pretpostavlja da je papirus bio u upotrebi mnogo pre toga. Ovaj materijal za pisanje se koristio i u drevnoj Grčkoj, kao i u vreme Rimske imperije.

Ostrakon

Papirus nije bio jedina opcija koju su drevni Egipćani imali. Ostrakoni su bili komadi pečene gline ili keramike koji su se obično koristili da bi se na njima pravile poslovne zabeleške. Egipćani su od ostrakona takođe pravili i blokove za skiciranje, često sa zanimljivim rezultatima. Stari Grci i Jevreji su takođe koristili ostrakon.

Bambusove table i svileni svici

Kinezi su pravili table od bambusa ili od dudovog stabla, i povezivali ih sa nečim što je ekvivalent današnjem kanapu. Zapisi ukazuju na to da su se oni mogli pojaviti do 1.300. godine pre nove ere, ako ne i pre, ali mnogi su jednostavno izgubljeni. Tome je značajno doprineo car Ćin Ši Huang 213. godine pre nove ere kada je naredio da se većina knjiga koje nisu njegovo vlasništvo spale.

svitak

U približno isto vreme, Kinezi su izrađivali i svitke i to od svile, mada ovi svici nisu uvek bili uvijeni u rolnu. Naime, neki od dokumenata koji su pisani na svili, pronađeni su uvijeni u trouglove. Jedan takav pronađen je  na arheološkom nalazištu Mauangdui, u jugoistočnoj Kini, i datira iz drugog veka pre nove ere. Tekstovi na ovim tablicama i svicima pokrivaju široki raspon tema, od medicine, preko poezije, pa sve do filozofije.

Voštane tablice

Voštane tablice pojavile su se nakon starih mesopotamskih glinenih tablica, zahvaljujući antičkim Grcima i Rimljanima. Međutim, dok su glinene tabilce bile prilično teške za rad, a papirus bio težak za pripremu i čuvanje, punjenje drvenih kalupa vrućim voskom koji se posle hladio, omogućavalo je izradu glatkih i mekanih tabli veoma pogodnih za pisanje. Jednostavno, a takođe i jeftino.

Problem je bila postojanost, ali sa druge strane, to je bila i prednost: vosak je mogao da se ponovo pretopi ili da se ostruže da bi se dobila nova glatka površina i tablica je ponovo bila spremna za upotrebu. Grci, Rimljani, a posle njih srednjevekovni Evropljani, koristili su ove tablice za neke važne pravne dokumente.

Kodeksi

Kodeks je bila poslednja stanica na putu ka modernoj štampanoj knjizi. To je bilo jedno unapređenje, iako danas možda i ne deluje tako inovativno: zašto se mučiti sa beskrajno dugom rolnom papirusa za pisanje kada sve to možete složiti jedno na drugo a onda povezati po ivici. Naime, kodeks je nudio lak pristup bilo kom mestu u okviru teksta; on je bio kompaktan i lak za nošenje i mogao je da smesti veliki broj informacija na fizički malom prostoru – na prednjoj strani i poleđini koja se koristila za pisanje.

Srednjevekovni kodeksi
Srednjevekovni kodeksi

Kodeksi su najčešće korišćeni za čuvanje i predstavljanje Novog Zaveta. Naravno, ako uzmemo u obzir da govorimo o evropskim kodeksima koji su nastali nakon Hrista, obzirom da su kodeksi takođe bili pisani oko 1000. godine u Mezoamerici.

Ti rani kodeksi su ručno pisani na pergamentu a kasniji na papiru. Nekoliko stotina godina su koegzistirali sa svicima, ali su kodeksi iz 4. veka – koji su bili podstaknuti širenjem hrišćanstva u Evropi – počeli da dominiraju. Oni su bili široko korišćeni sve do sredine 15. veka, kada je Johanes Gutenberg potomogao stvaranje tehnike štampanja pokretnim slovima na papiru i poveziva ih u oblik koji traje i danas. U štampanu knjigu.

Dragan Antić

Web pisac i urednik većeg broja sajtova. Istražuje razne oblasti, a sa najvećim zadovoljstvom piše teme vezane za roditeljstvo i vaspitanje dece.

komentar

Klikni ovde da bi postavio komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

  • Divan i jako informativan tekst. Uzivao sam. Papirus mi i danas predobro izgleda, imam dekorativno parce na zidu i to mi je omiljeni predmet u sobi.

Preporuka

Ovo vredi znati o ishrani

Naša podrška

Nastavimo zajedno samoobrazovanje!

Unesite email adresu za korisne porcije aktuelnog znanja!

Aktivni smo i na Fejsbuku!