Lični razvoj

Mahatma Gandi – učenje, citati, mudrost

Gandi

Kad pomislimo na Indiju, pomislimo na jogu, meditaciju, indijski sari i ep “Mahabharata i Ramajana”. A moja prva asocijacija je uvek Mahatma Gandi.

Ovih dana sam, iz jedne nove perspektive, ponovo čitala izabrane tekstove iz knjige “Borba nenasiljem”. Aktuelnost sadržaja i danas može biti podsticaj mladim naraštajima; život i delo velikog mirotvorca i humaniste primer su upornosti i mentalne snage.

Mohandas Karamčand Gandi (Mohandas Karamchand Gandi,1869-1948.) rođen je u porodici srednje klase u primorskom gradu Porbandar (Gujarat). Bio je sasvim običan dečak, prosečno inteligentan učenik i student prava. Ipak, mudrost i upornost odveli su ga daleko – ostao je upamćen kao čovek koji je promenio svet.

Političko delovanje i religijska učenja

Pojam “gandizam” definiše specifičnu društveno političku i versko-filosofsku misao koja je odavno prešla granice indijskog potkontinenta. Njegovi sledbenici se i danas sreću u mnogim delovima sveta, posebno u Aziji i Africi. Gandijev doprinos čovečanstvu ne može se meriti rečima. Njegove religijske, političke i filosofske ideje bile su inspiracija milionima ljudi. Možda se najviše pamte i najčešće spominju one o borbi nenasiljem, o istini kao jedinom kriterijumu i o rodnoj ravnopravnosti.

  • Želja da vaspitava ljude u duhu nenasilja i istine
  • Borba protiv diskriminacije i nepravde u društvu i poštovanje osnovnih ljudskih prava na egzistenciju
  • Brisanje kastinskih razlika, posebno zaštita najnižih slojeva društva u Indiji. Ogromna većina ljudi bila je seoska sirotinja koja je teško podnosila kolonijalnu dominaciju Britanije. Gandi je učinio mnogo za Indijce u pogledu njihovih osnovnih ljudskih prava (održavanje higijene u seoskim domaćinstvima, organizovanje kolektivnog opismenjavanja, dostupne medicinske usluge). Učio je nepismene ljude zanatu tkanja i šivenja kako bi bili nezavisni od uvoza tkanina; savetovao ih da unaprede poljoprivrednu proizvodnju u selima.
  • Izmirenje i saradnja među religijama u indijskom društvu. Gandi je inspirisao različite zajednice da rade i žive zajedno – induse, muslimane, hrišćane, sike itd.
  • Borba za nacionalnu ravnopravnost. Gandijevi ciljevi ostvareni su 1947. godine: posle 90 godina britanske vlasti njegova voljena zemlja dobila je nezavisnost. Ali, njegove nade da bi hinduističke i muslimanske zajednice mogle živeti zajedno u jednoj državi srušene su 1948, kada se zemlja podelila na dve: Indiju i Pakistan. Tada je rekao: “podelom Indije i moje se telo podelilo na dva dela.
  • Ravnopravnost polova i poštovanje osnovnih ljudskih prava. U patrijarhalnom društvu u kom je odrstao, običaj je da žene ostaju u porodici pokorne svojim muževima. Gandi je bio protivnik takvih, ustaljenih principa zatvorenog društva Indije. Gde god da je putovao govorio je svojim sledbenicima o važnosti prihvatanja ideje jednakosti polova. Govorio je i pisao da su žene „ne samo jednake i drugačije od muškaraca već i superiornije od njih“.

Obojeni pravnik

Imao je devetnaest godina kada je došao u London da studira prava. Bilo mu je teško da se uklopi u zapadni sistem obrazovanja i prati socijalnu interakciju “belih” vršnjaka. U svojoj autobiografiji piše da mu je možda najviše pomogla knjiga „Građanska neposlušnost“ Henrija Dejvida Toroa (Henry David Thoreau) iz koje je odmah prihvatio aktivni princip nenasilja. Gandi je svoju pravničku karijeru obavio u Južnoj Africi gde je kao advokat radio 20 godina. Bio je prvi „obojeni“ pravnik u zemlji koji je primljen u advokatsku komoru. U Africi je bio jedan od osnivača “Kongresa Indije“ (Natal Indian Congress, 1894.) koji je branio prava indijske zajednice Južne Afrike kao ujedinjene političke sile.

Misija u Indiji

U rodnu Indiju Mahatma se vratio 1914. godine i započeo kampanju za pomirenje svih klasa i verskih zajednica. U isto vreme, pokrenuo je politiku mirnih protesta govoreći da će “radije ići u zatvor ili umreti nego se pokoriti nepravdi”. I nije bio sam u tome. Duboko zabrinut rasizmom prema Indijcima preuzeo je vođstvo „Indijskog nacionalnog kongresa” 1921. godine i reorganizovao ga – širom zemlje organizovao je kampanje i pomoć za siromašne, za jačanje ženskih prava i promociju mirnog verskog i etničkog ambijenta.

Ovim je u stvari pokrenuo građansku neposlušnost (odbijanje saradnje s britanskim vlastima) tražeći od Indijaca da bojkotuju britanske sudove i sve zakone. Svetsko javno mnenje je sa velikim interesovanjem pratilo Gandijeve akcije i njegove štrajkove glađu.

Prevaspitanje čoveka

U učenju Mahtme Gandija prevaspitanje čoveka ka saznanju istine i pravde bilo je osnovna stvar. Ali ne pasivno nenasilje, već aktivno delovanje za dobrobit društva: čovek je gospodar svoje sudbine i mora aktivno da radi da bi postao korisna jedinka. Gandi je godinama sticao poverenje velikog broja običnih ljudi i podsticao ih na akciju.

Uvek je bio na strani radnika, seljaka i siromašnih. Često bi se sukobio sa vlasnicima plantaža indiga koji su iskorišćavali radnike i u selima organizovao menzu, sanitarnu službu i škole za decu. Takvi uspešni primeri njegove pobune ohrabrili su seljake širom Indije da pokrenu slične akcije. Gandijeva politička filozofija temeljila se na uverenju da postoji “veće dobro” za društvo koje je zahtevalo da se svaki pojedinac žrtvuje.

Mahatma Gandhi

Veliki marš

Možda je najinteresantniji primer iz Gandijeve socijalne borbe “Veliki marš” protiv britanskog monopola nad vađenjem i prodajom soli u Indiji. Gandi je u martu 1930. godine sa 78 pratilaca krenuo na put do mora dug 320 km.

Namera im je bila da sakupe morsku so i tako simbolično prkose vlastima. Čitava Indija je tada krenula za Gandijem, milioni ljudi su dolazili do morske obale i vadili so, prodavali je i zarađeni novac davali u kasu Indijskog Kongresa.

Gandi je tada uhapšen, a veliki, nenasilni bunt naroda nastavljen je. U zemlji je zavladao nemir, zatvori su bili prepuni, opštenarodni mirni protesti ugrozili su normalno funkcionisanje države. Gandi je pušten iz zatvora i, nakon pregovora sa vlastima, postignut je uslovni sporazum na konferenciji u Londonu. Obustavljen je pokret neposlušnosti, a duž čitave indijske morske obale dozvoljena je slobodna proizvodnja soli. I posle proglašenja nezavisnosti ovaj sitan starac nastavio je da pomaže Indijcima i pored mukotrpnih napora i borbe sa vlastima i religioznim zajednicama.

Sve ovo koštalo je Gandija života. Godine 1948. ubio ga je jedan hinduistički ekstremista.

Citati iz knjige “Borba nenasiljem”

O sebi i svom učenju

  • Uvek i mnogo sam voleo siromašne. Mogao bih navesti primere i primere iz prošlosti koji pokazuju da mi je to urođeno. Nikad nisam osećao razliku između sebe i njih.
  • Najveća čast koju mi prijatelji mogu ukazati jeste da u svojim životima primenjuju program za koji se ja zalažem, ili da mi se suprostave svim snagama ako u njega ne veruju.
  • Nisam vizionar. Tvrdim da sam praktični idealist.
  • Moja misija je da podučavam primerom. Moje skromno zanimanje je da pokažem ljudima kako da rešavaju sami svoje teškoće.
  • Izuzev što me je ponekad izvrgavala podsmehu, urođena stidljivost poštedela me je mnogih neugodnosti i gubitka vremena. Ćutanje je deo duhovne discipline poštovaoca istine, spremnost da se uveliča ili preinači istina namerno ili nenamerno, prirodna je slabost čoveka, pa je tišina potrebna da se ona savlada. Moja je stidljivost bila moja odbrana. Ona mi je pomogla da se razvijam i da otkrijem istine.
  • Za molitvu nije potreban govor. Ona je sama po sebi lišena čulnog naprezanja. Ni najmanje ne sumnjam da je molitva nepogrešivo univerzalno sredstvo za oslobađanje srca od strasti. Ali tada ona mora ići ruku po ruku s najvećom skromnošću.

O spoznaji istine

Ja poštujem Boga kao Istinu. Još Ga nisam našao, ali ga tražim. Tragalac istine treba da bude ponizniji od prašine. Svet mrvi prašinu nogama, ali onaj ko traga za istinom mora biti toliko ponizan da prašina može smrviti njega. Samo tada videće svetlucanje istine. Istina je u svakom ljudskom srcu i tamo je treba tražiti, a kad je čovek ugleda, ona treba da ga vodi. Istina je atribut Boga i niko osim njega ne poseduje apsolutnu istinu.

Ograničenja razuma

Racionalisti su bića dostojna divljenja, racionalizam je odvratno čudovište kad tvrdi da je razum svemoguć. Ne tražim potiskivanje razuma već odgovarajuće spoznavanje onoga u nama što posvećuje i sam razum. U nekim stvarima razum nas može odvesti daleko, a vera je šesto čulo koje deluje izvan oblasti razuma.

O suprostavljanju agresiji

Moram da živim. Neću da budem vazal nijedne nacije, nijednog tela. Moram imati potpunu nezavisnost ili propasti. Uzdržavamo se od nasilja zbog svoje slabosti. Potrebno je namerno odustajanje od nasilja zbog snage. Da bi se to učinilo potrebna je mašta i pomno proučavanje kretanja u svetu. Put mira je put istine. Istinoljubiv čovek ne može biti nasilan.

Demokratija

Disciplinovana i prosvećena demokratija je najbolja stvar na svetu. Demokratija puna neznanja, predrasuda, praznoverja, zapašće u haos i može samu sebe uništiti. Pravu demokratiju ne mogu stvoriti dvadeset ljudi u centru. Nju treba da stvara narod u svakom selu.

Prosveta

Čista voda, dobra zemlja, svež vazduh danas su nam nepoznati. Mi ne znamo za njihovu neprocenjivu vrednost. Kad bismo pametno koristili tih pet elemenata (vazduh, voda, zemlja, sunce i etar) i jeli prikladnu i zdravu hranu, obavili bismo posao vekova. Za postizanje takvog znanja potrebna nam je živa vera u Boga, oduševljenje za služenje s drugima, poznavanje tih pet elemenata i dijetetike. Sve se to može postići ne gubeći vreme u školama i koledžima.

Ne čine čoveka pismenost i učenost nego obrazovanje za stvanri život. Za Indiju želim da se celokupno obrazovanje stiče kroz zanat ili radinost.

Može mi se prigovoriti da su samo u srednjem veku studenti učili zanate. No, učenje zanata tad nije nipošto služilo obrazovanju. Zanat se učio radi zanata bez da se istovremeno razvija i intelekt. U današnje vreme oni koji su rođeni u porodicama u kojima je neka profesija tradicija, zaboravili su je, postali službenici i zauvek postali izgubljeni za selo. Lek je u tome da se umetnost i veština jednog zanata uče kroz praktičnu obuku kojom se stiče potpuno obrazovanje.

Društveni položaj žene

Žena mora prestati da sebe smatra objektom muškarčeve požude. Ne robujte sopstvenim ćudima, uobraženjima, ne robujte muškarcima. Žena je muškarčev saputnik, obdarena jednakim mentalnim sposbnostima. Ona ima pravo da do najmanjih pojedinosti učestvuje u aktivnostima muškarca, ima isto pravo kao i on, na slobodu i nezavisnost.Verujem u valjano obrazovanje žene. One su vrsni čuvari svega što je u životu čisto i religiozno. Žena je oličenje ahimse. Ahimsa je beskrajna ljubav, što opet znači beskrajnu sposobnost za patnje.

Potomci Mahatme Gandija

Procenjuje se da ima 120 živih rođaka Mahatme Gandija. Oni su potomci četvorice sinova – Harilala, Manilala, Ramdasa i Devdasa koje je Gandi dobio sa suprugom Kasturbom, s kojom se oženio kad je imao 13 godina. Niko od njih nije poznata javna ličnost, ali su itekako svesni značaja prezimena koje nose i baštine koju im je ostavio Mahatma.

Jedan od Gandijevih unuka, Rajmohan Gandi napisao je 2008. knjigu “Mohandas: A True Story of a Man, His People and an Empire”(Gandi: istinita priča i Čoveku, njegovom Narodu i Kraljevstvu). Priča je fokusirana na Gandijev odnos sa decom i suprugom, na njegovo odsustvo od kuće tokom školovanja u Engleskoj i na njegov misionarski rad. Zanimljivo je da su se Gandijevi sinovi školovali u Indiji jer je Mahatma ostao veran svojim načelima. „Karakter bilo kog vođe“, piše Rajmohan „je da razume veći i širi pojam porodice kako bi njime obuhvatio čitavu naciju i da istovremeno ne pravi ustupke i olakšice svojoj deci.“

Moj život je moja poruka

Ovaj jednostavan, sićušan čovek ogrnut belim plaštom nadahnuo je velikane poput Martina Lutera Kinga i Nelsona Mandele. Na pitanje kakvu poruku želi da ostavi svetu, jednom je skromno rekao: „Moj život je moja poruka. Moja religija nema geografske odrednice. Ako živo verujem u nju, ona će nadmašiti moju ljubav prema Indiji„. Hajde da razmislimo o tome, svakog dana po malo.

Valentina Branković

Valentina je diplomirani bibliotekar i informatičar. Šesnaest godina radi sa knjigama i čitaocima. Zaposlena u Narodnoj biblioteci Srbije na poslovima katalogizacije serijskih publikacija u COBISS platformi.

komentar

Klikni ovde da bi postavio komentar

Оставите одговор на Branko Mišković Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

  • Iako za evropljane pretstavlja genijalnog mudraca, Gandi nije razumeo suštinu indijskih duhovnih spisa.

    Branko Mišković, prevodilac sa sanskrta.

Preporuka

Ovo vredi znati o ishrani

Naša podrška

Nastavimo zajedno samoobrazovanje!

Unesite email adresu za korisne porcije aktuelnog znanja!

Aktivni smo i na Fejsbuku!