Lični razvoj

Jogom do boljih trkačkih rezultata

Joga trčanje

Istinita priča jedne jogine koja voli trkačke patike koliko i prostirku za jogu.

Od svojih studentskih dana sam okružena dobrim trkačima. Iako sam rasla na pozdravu suncu i tai či čuanu i  jedva uspevala da pretrčim školsko dvorište, nije mi bilo teško da prihvatim za normalno da neko trčanjem započinje dan.

Mladost nosi sa sobom sposobnost da sa lakoćom prihvatamo nove stvari. Tako sam i ja jedne letnje večeri obula jedine patike koje sam tada imala i pridružila se ekipi trkača na maratonu. Bez bilo kakve pripreme i znanja, uz devizu mladost – ludost, junački sam završila (čitaj: ishodala / odgegala) svojih prvih 21km u životu!

Posledice su bile zaista loše: modri otoci na skočnim zglobovima, stopala koje jedva prepoznajem,  nesposobnost da naredna dva dana uopšte ustanem i stanem na noge, kukovi koji ne drže telo, bolovi u leđima i celom telu. Ipak, titrala sam iznutra snagom koju tada nisam prepoznavala kao životnu silu koju sam trčanjem jače pokrenula. Nisam bila uplašena: neznanje je ponekada blagoslov! Rešila sam da i ja postanem trkačica!

Trčanje je u meni pojačavalo osećaj samopouzdanja, elan i životnu radost. Počela sam da trčim češće ali kraće. Međutim, iako je to imalo izuzetno pozitivan psihološki efekat, telo mi je patilo. Bolovi nakon trčanja nisu prestajali, kolena i kukovi me nisu slušali. Morala sam da priznam sebi da moje telo nije dovoljno čvrsto i da ga moram osnažiti – nekako.

U to vreme sam prolazila kroz svoje rane studentske dane pokušavajući da nađem smislene odgovore na životna i univerzalna pitanja. Tek kada bih obula patike i izašla na stazu, susrela bi me istina o mom telu – drugačije je nisam primećivala.  Iako sam sve ređe ulazila u patike i sportski šorts, nisam odustajala. Uvid u kakvo me fantastično stabilno stanje uvodi trčanje bio je izuzetno snažan da bih ga se tako lako odrekla.

Prolazile su godine, a ja bih sebi dozvolila poneki polumaraton ili maraton, iako svesna kroz kakve ću bolove prolaziti i kakve ću, možda, telesne povrede imati nakon toga. Modri otoci su, naravno, ostali prevaziđena prošlost, ali svoje zglobove i kukove nisam uspevala da dovoljno pripremim za trku bez bolova.

“Pre nego što uđete u vrtlog aktivnosti, smirite svoj um. Tada će uspeh i napredak biti samo vaši.“ Šri Činmoj

Inspiracija duha i smirenost uma koju sam naučila da ostvarim praktikujući meditaciju dugi niz godina jesu snaga koja mi je omogućila da istrajem kroz trke u kojima telo nije bilo spremno. Uverila sam se da je to moguće, ali ne i pametno. Nedostajala je priprema tela.

U moj život je ozbiljno počela da ulazi i Hatha yoga. U njoj mi je telo zaista uživalo, baš kao i danas! Iako drugačije nego sa trčanjem: bez bolova i povreda, i ona je oslikavala na mom telu njegove nedostatke. Međutim, ona je počela da me leči.

Učivši Hatha yogu, učila sam kako da se ponašam prema svome telu: kako da zaobilazim povrede, puštam lekovite struje kroz njega, kao i da poštujem pravila telesnog poravnanja. Trening  duha i logika tela u saradnji davali su nepogrešive rezultate.

Svakodnevno  mi je kroz sopstveno iskustvo postajalo jasno zašto je joga izdržala test od više hiljada godina. Ono što je savremena medicina otkrivala, joga je već znala. Samo je njen jezik bio drugačiji: melodičan i mističan a samim tim i zbunjujući. Stari rišiji su itekako vladali zakonima tela i duha. Hatha jogiji su, recimo, bili vrlo zainteresovani za zdravu dugovečnost. Mada su danas mnoge njihove metode teško razumljive i primenjive, oni su uz pomoć njih svesno održavali svoja  tela zdravima i dugovečnima. Kako god, ja sam jogom isceljivala duh i telo i sve sam je više volela.

Prirodno  sam  svoja otkrića počela da delim sa prijateljima, i prirodno je došao momenat kada sam time i profesionalno počela da se bavim. Danas sam instruktor joge i nastavljam da i dalje učim i istražujem kao i nekada.

Trčanje nisam zaboravila, samo je potisnuto u drugi plan. Često bih svojim polaznicima, ako bi bili dezorijentisani, malodušni ili anksiozni, preporučivala da počnu da trče! Rezultat ne bi izostao! Nastavila sam da i dalje istražujem u tom pravcu.

I tada se pojavila prilika za novo otkriće i neplanirani eksperiment. Beogradski Ultramaraton 2013. Otišla sam da osetim tu dobro poznatu sportsku energiju koja jedino zna za napred i neodustajanje!

Ali sam se tog hladnog septembra tačno u ponoć našla na startu. Imala sam dvanaest sati da vidim šta ću uraditi, naravno, bez trkačke pripreme.  Ostala mi je jogička! Noć je bila lepa i duga. Ja se nisam žurila. Rešila sam da primenim i asane (telesne joga položaje), pored disanja i meditacije koji su od samog početka bili okosnica moga trčanja.

Tako je moje meditativno trčkaranje uz ritmično disanje  bivalo prekidano praksom joga asana pokraj staze. Istraživala sam koje će me i kako okrepiti. Nisam čekala da osetim slabost, već sam počela od samog početka da na svakih pretrčanih 5km radim seriju Surya Namaskara. Moje izvijanje pokraj puta me je održavalo svežom a trkače vedrim! Svako ko bi prošao uputio bi mi osmeh, mig ili zvuk ohrabrenja! Jedno je sigurno – trkače sam zabavljala uvijena u perecu negde pored staze!

Negde do šesnaestog kilometra gotovo da telo nisam ni osećala. Na dvadesetom kilometru su mi govorili da sam sveža i rumena! Stanje duha mi je i dalje bilo stabilno ali je telo popuštalo. Bilo je vreme za još neke dodatne mere.

Kombinacija AdhoMukhaSvanasane i UrdhaMukhaSvanasane (ili Bhujangasane) u ritmovima uz izdah u prvoj i udah u drugoj, zamenili su mi SuryaNamaskare. Bilo je kraće i brže, a istezalo je leđa i zadnju ložu. Nezaobilazna UtthitaTrikonasana je pumpala svežu krv duž cele kičme, poravnavala ramena, opuštala karlicu, istezala moje skočne zglobove. Uvek sam joj se vraćala! Bila je najbolja drugarica na trčanju!

Za ukočenost gornjeg dela leđa kao i zadnje lože (dva u jedan da bude brže) koristila sam Uttanasanu, Prasarita Padottanasanu, Virabhadrasanu, Utthita Hasta Padangusthasanu, a moju kukovi su uživali u Parsvottanasani.

Za ramena mi je najzgodnija bila Paschima Baddhanguliyasana.

AdhoMukhaSvanasana
Adho Mukha Svanasana

 

Bhujangasana
Bhujangasana

 

Utthita Trikonasana
Utthita Trikonasana

 

Parivrtta Utkatasana
Parivrtta Utkatasana

 

Utthita Hasta Padangusthas
Utthita Hasta Padangusthasana

 

Utthita Hasta Padangusthas
Utthita Hasta Padangusthas

Naravno da je ostajanje u asanama bilo kratko. Međutim, povući svest u njih uz sporo i produženo disanje bilo je magični oporavak za dalje. Samo trčanje je imalo formu fokusiranog, ritmičkog ljuljanja kukova i stopala. Ništa drugo nije postojalo sem tog ritma poput ritma same prirode.

To je trajalo 50 kilometara. Tada sam osetila da je gotovo, da moram stati. Sa osmehom  sam napustila stazu i otišla u šator za trkače da odspavam do jutra.

Ujutru sam dobila tretman profesionalnog masera koja je bila začuđena da su mi mišići opušteni i bez trauma. Vozila sam auto nazad do Niša. Kod kuće me je prijateljica (maser) izmasirala, i ona u čudu u kakvom su stanju mišići nakon trke. Sutradan sam imala redovne časove u svom studiju. Moje srce je tajno plesalo od zadovoljstva! Moguće je! Joga je rešenje za mene!

Trčanje ima svoje posebno mesto u mom svetu. Ono me je naučilo kako se ne odustaje, kako se održava uzemljenje i bistra svest.  Joga, za koju su ovi elementi važni i koja ih trenira, vrlo često biva pogrešno protumačena zbog sanjara koji lako urone u svet mašte, a neki se i izgube u njemu. Zato je za one sa takvim sklonostima trčanje kao dodatna aktivnost blagotvorno.

Stanje budne svesti treba da nam dođe prirodno, jer to i jeste naše najprirodnije stanje, samo smo ga zaboravili. Nekada je preporučiti trčanje zdraviji savet od psihičkih ili mentalnih jogičkih vežbi.

Sedam godina starija, nakon pandemije koja nas je zadesila, našla sam se u prelepom subotičkom parku da “optrčim dva kilometra” onako bez pripreme.

Kako je moje poslednje dugoprugaško iskustvo bilo ono gore opisano, naravno da sam od sebe očekivala svega par kilometara za razgibavanje. Vuk dlaku menja, ali ćud nikada!

Ovaj put negde od sedmog kilometra sam počela da zastajkujem i radim pozdrave suncu pokraj puta! Sada već isprobanu seriju joga asana za oporavak tela, obogatila sam nekim novim otkrićima.

Od toliko mnogo Navasana koje sam forsirala kao i pojačanih treninga snage, telo je lako trčalo koristeći unutrašnje trbušne mišiće rasterećujući, pritom, kukove i kolena.

U momentima zamora, vežbe balansa bi mi pokazale koliko sam nestabilna, ali i pomagale da ponovo uspostavim ravnotežu. To mi je davalo novi priliv energije i brzo otklanjalo zamor. Trkači, proverite!

Torzijama (spiralnim uvrtanjima), ovaj put na travi, vršila sam poravnanje kukova i nastavljala dalje…

Duže je trajalo, ali sam, sveža i prašnjava, završila 21 kilometar!

Sutradan sam, naravno, imala svoj redovni čas u parku. I ovaj put sam prošla neoštećeno, samo sa blagim upalama. Starija, ali i bogatija u iskustvu i znanju, ređala sam asane kako je trebalo i iznova se čudila šta rade mome telu! Kako ga brzo oporavljaju uz podršku prisutne svesti i ravnomernog disanja.

Telo nije imalo dovoljnu trkačku pripremu, ali jeste jogičku – svakodnevnu i dugogodišnju! Još jednom se potvrdila moć joge na delu!

Neću vam savetovati da trčite duge trke nepripremljeni, nipošto! Ja sam to uradila svesno i namerno eksperimentišući. Imala sam veru u psihčku i telesnu jogičku pripremu i istupila sam!

Želim da prenesem poruku da joga duha i joga tela mogu da posluže kao odlična priprema za sportiste, a naročito za trkače. Ima savremenih jogija koji kažu da  iskustva kroz koja trkač na svojoj stazi prolazi dok se suočava sa sobom i okolinom imaju transformativnu moć na njegovu ličnost i njegov duh. Svesno trčanje je pročišćujuće trčanje za um i telo. Kao što trkač ne odustaje dok ne dosegne cilj trke, tako ni jogi ne sme da se zaustavi dok ne dosegne samospoznaju. Nikada ne stojiš u mestu: krećeš se ili napred ili nazad. Sporo ili brzo, i u trčanju i u jogi bitno je kretati se napred. Zato sam vam sve ovo ispričala!

Moj alat je Joga. Joga srca, uma i tela. Spoj psihičke i telesne pripreme uz pomoć koje se suočavamo sa izazovima. Vaš je možda nešto drugo, isto tako prelepo.

Bilo da smo u trkačkim patikama, u bazenu, na biciklu ili prostirci za vežbanje, uvek važi isto: biti duhom prisutan, biti dahom prisutan, telo pravilno podesiti i kretati se napred, uvek samo napred!

AnaStevanovic

Ana E. Stevanović je tragalac pre svega. Ima svoj studio joge "New Moon" u Nišu u kome vežba i podučava druge onome što živi i u šta veruje. Rado sprovodi dobrotvorne javne časove joge i humanitarne akcije.

komentara

Klikni ovde da bi postavio komentar

Оставите одговор на Mica Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Preporuka

Ovo vredi znati o ishrani

Naša podrška

Nastavimo zajedno samoobrazovanje!

Unesite email adresu za korisne porcije aktuelnog znanja!

Aktivni smo i na Fejsbuku!