Milan Todorović me zamolio da povodom predavanja o neverbalnoj komunikaciji koje se približava 6. maja u Domu omladine Beograda, uvedem posetioce Samoobrazovanja u temu i da na jedan prirodan način učinim vidljivijim ovaj zanimljiv događaj.
Kad govorimo o komunikaciji uglavnom nam je prva asocijacija, jezik, govor. Ipak, ne smemo zaboraviti da komunikacija nije samo verbalna, ruku pod ruku sa njom nalazi se i neverbalna komunikacija. Zapravo, ne postoji verbalna komunikacija bez neverbalne, dok neverbalna bez verbalne jeste moguća.
Neverbalna komunikacija postajala je još u vreme pračoveka
I danas ona postoji između životinja i ljudi i životinja međusobno. U XVII pojavljuje se težnja za govorničkom gestikulacijom te je doktor i fizičar Džon Bulver napravio šemu pokreta i dokazao kako se pokretima mogu pokazati stanja i osećanja.
Neverbalna komunikacija predstavlja ono što se u komunikaciji ne izražava rečima već govorom tela, mimikom, tonom glasa i slično.
Ona zapravo uglavnom predstavlja dodatni kanal slanja poruka i služi obogaćivanju i razjašnjavanju komunikacije. Pored toga, neverbalnom komunikacijom prenosi se emocionalni ton svake poruke.
Priča se tu dodatno komplikuje. Ili razjašnjava. Zavisi kako gledamo. Neverbalna komunikacija sastoji se iz dva dela-nelingvistička i paralingvistička.
U nelingvističku spada sve ono što nije vezano za govor kao što suz mimika i gestikulacija. U paralingvističku neverbalnu komunikaciju spada sve ono što se odnosi na sam govor (ali ne i na sadržaj govora-reči): ton govora, pauze u govoru…
Značaj adekvatne neverbalne komunikacije, to jest uopšte njeno postojanje, često se neopravdano zanemaruje. Paradoks je da ljudi ipak češće veruju ovoj neverbalnoj komunikaciji nego izgovorenim rečima. Verovatan razlog tome je činjenica da rečima manipulišemo i vladamo mnogo bolje i svesnije.
Govor tela
Kad je u pitanju govor tela moguće je izdvojiti dosta kategorija: agresivan, ljubazan, nezainteresiran, zatvoren, odbramben, emotivan, otvoren, samouveren, spreman na akciju, opušten, zavodljiv i submisivan. Na nama je da odlučimo koju poruku želimo da pošaljemo u datom momentu i da na tome radimo.
Prekrštene ruke i noge mogu da odaju zatvoren stav, trljanje ruku i grickanje noktiju-nestrpljenje, oslanjanje glave na ruke-dosadu, ruke prekrštene na grudima-odbrambeni stav, ruke u džepovima-malodušnost, povlačenje uva-neodlučnost… Gestikulacija se može podeliti u dve grupe:
- amblemi zamjenjuju verbalnu poruku-mogu se koristiti samostalno,
- ilustratore koje koristimo kako bi ilustrirovali ili pojasnili verbalnu poruku i nemaju značenja ako se koriste samostalno.
Psihoterapeut Vilhelm Rajh-osnivač telesne psihoterapije veliki značaj pridavao je telesnoj ekpresiji.
Razvio je niz tehnika pomoću kojih može da se opaža telesna ekspresija posmatrajući ne samo neverbalne znakove već i obrazac i promene u disanju i mišićnim tenzijama u telu. U telesnoj psihoterapiji neverbalna komunikacija zapravo ima presudan značaj, jer je telesni psihoterapeut primarno zainteresovan za ono što klijent izražava ili pokušava da sakrije u svojoj ekpresiji.
Osmeh je veoma značajan deo neverbalne komunikacije
Često čujemo da je iskren osmeh samo onaj u kome se smeju i oči. Ne mora biti baš tako. Ne smemo biti prestrogi. Ipak, jedan osmeh više ne košta nas ništa a donosi puno. Pokušajte da se setite nečeg lepog ili smešnog pa ćete se osmehnuti i odmah povesti komunikaciju u boljem smeru.
Kaže se da su oči ogledalo duše. Pa šta nam one mogu reći kad je u pitanju neverbalna komunikacij?. Pogled na dole može biti znak:
- submisivnosti
- da se osoba oseća krivom,
- odvijanja “unutrašneg dijaloga”,
- posvećenosti sopstvenim emocijama (na dole i desno)
- iskazivanja poštovanja.
Pogled u stranu može prosto da znači da sagovorniku nešto odvlači pažnju ili da se priseća nekog zvuka (pogled u desno).
Kako onda da znamo jesmo li uhvatili sagovornika u laži?
Ono što zanima većinu ljudi i često se javlja među prvim pitanjima kad je reč o neverbalnoj komunikaciji je kako otkriti lažljivca. Svi smo već čuli da kad osobe lažu uglavnom izbegavaju pogled, da gledaju sagovornika u oči.
Kako onda da znamo jesmo li uhvatili sagovornika u laži? Pouzdano nikako. Ali, obratite pažnju na umerenost- ako konstantno izbegava pogled ili pak bulji možete da posumnjate. Istraživanja su pokazala da je idealno gledati sagovornika u oči 60 do 70 posto vremena.
Mimo pogleda prekrivanje usana rukom takođe može odati lažljivca. Može da se desi i da vama neko ne veruje. Obratite pažnju ako sagovornik često trlja oči dok mu nešto pričate.
Klimanje glavom – mač sa dve oštrice
Slično gledanju u oči postoji još jedan pokret tela koji može biti mač sa dve oštrice. U pitanju je klimanje glavom. Klimanje glavom je obično pozitivan signal, znak da vas neko sluša. Ipak, možda ste primetili da ako sagovornik prečesto klima glasom i uz to još govori aha imate osećaj da vas ubrzava.
Jeste li se nekada zapitali zašto dolazi do tolikih nesporazuma u pismenoj komunikaciji, recimo putem sms-a ili e-mail-a? Zato što je pismena komunikacija uskraćena za neverbalnu komunikaciju. Upravo zato nastaje sve više emotikona, međutim oni svakako ne mogu zameniti ovaj nedostatak u potpunosti.
Veoma je važno uzeti u obzir i kulturološke razlike
Ne tumače se svi znaci neverbalne komunikacije isto u različitim kulturama. U pojedinim arapskim zemljama muškarac i žena uopšte se ne smeju dodirivati u javnosti. Dodirivanje tuđe glave smatra se uvredom u Aziji.
U zapadnoj kulturi čvrst stisak ruke znak je jakog karaktera, dok je za muškarce u arapskim zemljama poželjno da se rukuju nežno i mekano.
Tipični je pozdrav muškaraca iz Latinske Amerike jak stisak uz zagrljaj što bi u arapskim zemljama bilo neočekivano. U Indiji, pak žena nikada ne sme započeti rukovanje.
Žene bolje u prepoznavanju neverbalnih znakova
Kad su u pitanju polne razlika, u velikom broju istraživanja pokazalo se da su žene bolje u prepoznavanju neverbalnih znakova.
Ipak, kad se radi o proceni iskrenosti sagovornika i usklađenosti njegove verbalne i neverbalne komunikacije muškarci prednjače u tačnosti procene.
U promatranju sopstvene tako i sagovornikove neverbalne komunikacije ne smemo zaboraviti na njenu usklađenost sa verbalnom komunikacijom (ako je ima).
Verbalnu i neverbalnu komunikaciju treba uskladiti kako je govorio Viljem Šekspir.
“ Neka vam vlastita razboritost bude savetnik: uskladite pokrete s rečima, a reč s pokretima, nastoječi da se ne prekorači umerenost…”
Ako vam je ovo zanimljivo, 6. maja, sa početkom u 12h Marko Burazor će održati dvočasovnu radionicu na temu: Moć govora tela, u organizaciji edukativnog centra Finesa.
Zapratite Fejsbuk Event za ovaj događaj, a do tada, ostaje nam samo pisana komunikacija kroz komentare!
Preporuka
Siže:
Kad govorimo o komunikaciji uglavnom nam je prva asocijacija, jezik, govor. Ipak, ne smemo zaboraviti da komunikacija nije samo verbalna, ruku pod ruku sa njom nalazi se i neverbalna komunikacija. Zapravo, ne postoji verbalna komunikacija bez neverbalne, dok neverbalna bez verbalne jeste moguća.
[…] Pročitajte i prateći članak: Tajne neverbalne komunikacije […]