Nauka Trend

Dr Robert Lustig, vodeći stručnjak za metabolizam i dijabetes dolazi u Srbiju (besplatan video)

Kako najlakše pojesti zdravlje

Rad Ane Gifing pratim već duže vreme. Delom kroz njene knjige o kojima sam već pisao („Porcija zdravlja“ i „Moj prvi zalogaj“) delom kroz aktivnosti Centra sa kojim smo sarađivali u nekoliko prilika. Ovoga puta, izazov nam je da na Samoobrazovanju kroz jedan popularan stil izlaganja učinimo vidljivijim jedan zanimljiv događaj.

Reč je o seminaru: „Kako najlakše pojesti sopstveno zdravlje„.

Na predavanju, na poziv dr Ane Gifing, centralnu ulogu imaće svetski specijalista za metabolizam i dijabetes profesor dr Robert Lustig. Sva pitanja, rezervacije i ostale informacije o seminaru potražite na ovom linku.

Ako nemate problem sa dijabetesom ovu tribinu možete shvatiti i kao preventivni program u cilju unapređenja zdravlja.

I pre nego što iznesemo bliže informacije o čemu je reč, moram dati još jednu digresiju karakterističnu za moj način posmatranja procesa.

Multidisciplinarni pristup i personalna medicina

Dijabetes je moderna bolest, uslovljena poremećajem smanjene sekrecije ili smanjenog biološkog dejstva hormona insulina. A svaki hormonski poremećaj, bio on genetski ili stečen, uslovljen je u daljoj instanci disbalansom rada simpatikusa i parasimpatikusa kod autonomnog nervnog sistema, tj. neraskidivo je u vezi za disbalansom dela svesti tj. podsvesti.

Svest je veoma tvrd fenomen. Kad god je reč o fenomenima svesti, automatski morate znati da tu nema eksperta, već morate imati ogroman multidisciplinarni tim.

Takav tim uglavnom čine:

– fizičari koji mere signale (EKG, EEG, EMG),
– matematičari koji ih modeluju (furijeva spektralna analiza),
– inženjeri i progameri  koji ih digitalno obrađuju (najsavremeniji dijagnostički uređaji (nalaze se i u centru dr Gifing)),
– pa tek onda internisti, kardiolozi, neurolozi … , pa ako hoćete i genetičari (od skora i epigenetičari) koji ih tumače, ali tek iz konteksta psihologa.

Isti lek, pacijenta obolelog od iste bolesti ne leči na isti način, jer psihološki profil ličnosti itekako utiče na pravilnu primenu terapije
Da se ne udaljavam od teme, ali isti lek, pacijenta obolelog od iste bolesti ne leči na isti način, jer psihološki profil ličnosti itekako utiče na pravilnu primenu terapije. Svi mi različito reagujemo na stres (psihosomatika) i individualni pristup u lečenju pacijenta (personalna medicina) je jedini princip sa šansom za uspeh.

Zbog ove komplikovanosti većina lekara ne uspeva dovoljno dobro da razume najbitnije principe metabolizma.

Zato su dijabetes i još puno sličnih bolesti teške za lečenje, ali preventivom se može učiniti mnogo da se ne dozvole stadijumi u kojima čak ni savremena medicina ne može dramatično popraviti kvalitet života.

Sa tim ciljem zamolio sam Valentinu Branković da sistematizuje deo multidisciplinarnih opažanja koje je prezentovao profesor dr Robert Lustig.

Pogledajte ovaj video, koji je zahvaljujući Centru preveden na srpski, a naravno, najnoviji podaci vas očekiju na tribini „Kako najlakše pojesti svoje zdravlje“ o kojoj, kao što smo rekli više detalja možete pronaći ovde. Detalje o predavanju imate i na Fejsbuk strani ovog eventa.

Skrivena istina o šećeru i gojaznosti - video

 

Najzanimljivije sekvence iz Lustigovih predavanja (prevod)

Ako vas zanima ishrana, gojaznost, javno zdravlje, dijabetes, epidemiologija, vaše lično zdravlje i zdravlje ljudi oko vas, morate biti svesni da je šećer, a ne masnoće, glavni neprijatelj vaše ishrane. Unos prekomerne količine šećera dugoročno je jako opasan.

Knjiga dr. Roberta Lustiga, „Fat Chance: The Hidden Truth About Sugar, Obesity and Disease„, ( Masti: skrivena istina o šećeru, gojaznosti i bolesti“ ) izaziva kontroverze u javnosti, kao nekad roman Dena Brauna.

Dr Lustig nam daje na znanje – šta je to neodređeno što znamo da je verovatno istinito, a šta su prave činjenice i dokazi. Dr Lustig već 16 godina na najozbiljniji naučni način proučava gojaznost u ranom uzrastu i detinjstvu.

Njegova meta-analiza najsavremenijih istraživanja o upotrebi šećera u ishrani stanovništva širom sveta, zajedno s njegovim vlastitim kliničkim analizama, dovela ga je na ivicu da zarati sa celim svetom jer je baš on „pokrenuo rat protiv šećera„.

Šta je to gojaznost?

Prvi zakon termodinamike nam govori da ukupna energija u okviru zatvorenog sistema ostaje konstantna. Primenjen na ljude, on može da glasi ovako: kad nešto pojedete, bolje bi bilo da to sagorite odmah ili će se te kalorije uskladištiti u vašem telu!

Ako verujete u ovu opšte-prihvaćenu teoriju „unos kalorija“ – „potrošnja kalorija„, onda kao i drugi posmatrate proces kao dve vrste ponašanja: proždrljivost i lenjost. Ali nije tako. Nije sve u tome da previše jedemo. Ako smo u telu uskladištili neku materiju, postoje biohemijske veze u organizmu koje izvlače tu energiju iz „skladišta„.

Normalna potrošnja energije u direktnoj je vezi sa normalnim kvalitetom života.

Kvalitet života= potrošnja energije.

Dobro se osećate kad trošite energiju, ali ako se izgladnjujete ili vam štitna žlezda nedovoljno radi, osećate se loše. Biohemijski proces je primarna stvar u ovoj stvari oko unosa i potrošnje kalorija. Postoji jedno drugo tumačenje pojave i epidemije gojaznosti koje je relevantnije i prodire u srž problema.

Gojaznost je postala epidemija u Americi.

Svedok sam gojaznosti kod šestomesečne bebe, ali i kod druge dece u tako ranom uzrastu širom sveta. Ako stalno govorimo kako je vežbanje i fizička pokretljivost presudna kod gojaznosti, kako objasniti ovaj fenomen šestomesečne bebe? Oslobodite se predrasuda i shvatite suštinu problema, koja je porazna u stvari.“

Misterija unosa kalorija

 Svi jedemo više nego pre 20 godina, dečaci u tinejdž dobi unose 275 kalorija više, odrasli muškarci u Americi unose 187 kalorija više, odrasle žene 335 kalorija više. Postoji u našem telu  hormon leptin, nalazi se u tkivu u našim masnim ćelijama i direktono je povezan sa gojaznošću.

On je taj koji šalje signal mozgu „Dosta mi je, ne želim više da jedem!

I tek tada telo može na pravi način da sagoreva energiju/kalorije. Ako sada unosimo 187 ili 335 kalorija više nego pre 20 godina, onda to znači da naš leptin ne funkcioniše kako treba.

Jer da on radi kako treba, vi to ne biste činili, bez obzira da li vam je hrana nadohvat ruke ili nije. Nešto nije u redu sa vašim biohemijskim negativnim povratnim sistemom koji kontroliše energetski balans u vašem organizmu. Ovde smo da otkrijemo šta je uzrok tome i kako da ga vratimo u normalu.

Gde odu tih 275 kalorija viška? Da li se pretvore u mast?

Ne. Sve ode u ugljene hidrate.

Osamdesetih godina XX veka, prema preporuci Američkog udruženja lekara i raznih Ministarstava bio je na snazi zakonski predlog da se unos masti u namirnicama smanji sa 40 na 30 %.

I šta se dogodilo?

Gojaznost je i dalje rasla, od kako je pao unos masnoće u organizmu su se pojavili simptomi metaboličkog sindroma, broj slučajeva kardio-vaskularnih bolesti strašno je porastao. Znači, nije u pitanju mast.

Šta je onda?

Unos bezalkoholnih pića povećan je za 41 %, voćnih napitaka raznih za 35 %. Jedna limenka gaziranog pića na dan donosi 150 kalorija, tako da se računicom dolazi do 450 kg masti godišnje samo od tog napitka! Unesete 3500 kalorija viška, a ne uspete da sagorite tih 450 grama masti. To je prvi zakon termodinamike, tu nema dileme.

Jedna limenka da dan napravi celih 7 kg masti!

To nije novost, to ste već čuli. Pitanje je zašto ne možemo da stabilizujemo naš leptin?“

Koka-kola zavera

„Pre Drugog svetskog rata prodavala se flašica od 2dcl (3.63 kg masti godišnje). Posle rata 1955. flašica od 3dcl, koja pravi 6 kg masti; 1960. flašica od 3.5dcl donosi 7.26 kg masti. Danas imamo flašicu od 6dcl od koje se dobije 11.79 kg masti godišnje! Pored toga, imamo razne druge gazirane napitke.

Šta se nalazi u koka-koli?

Kofein, u redu, to je blagi stimulans i diuretik, izbacuje vodu iz organizma; ima soli, 55mg soli(natrijuma) po limenci, to vam je kao da pijete picu!

Šta se dešava kad ubacujete natrijum, a izbacujete vodu iz tela?

Postajete sve više žedni! Zašto se toliko šećera ubacuje u koka-kolu? Da sakriju svu tu so!

Nacionalna udruženja bezalkoholnih pića reći će da ne postoji nikakva veza između potrošnje šećera i gojaznosti. Međutim, istraživači i profesori endokrinologije i dijetetike su u periodu od 19 meseci kontrolisali ishranu dece – svako zašećereno piće je povećalo indeks telesne mase (BMI) za 0,24 kg/m² i mogućnost za pojavu gojaznosti za 60 %!

Međutim metapodaci i statističke analize nezavisnih istraživanja, na primer Američkog udruženja za dijabetes, pokazale su značajnu, direktnu povezanost unosa bezalkoholnih pića, količine unete energije, telesne težine i ispravne ishrane.

Šta sa dijabetesom Tipa 2?

Američko lekarsko udruženje (JAMA) u jednoj studiji dokazalo je da zašećerena pića izazivaju dijabetes Tip 2 kao i da dovode do pojave gojaznosti.

Šta se nalazi u bezalkoholnim pićima i voćnim napicima?

Visoko fruktozni kukuruzni sirup (HFCS). Do 1975. on se nije koristio, međutim kako je masovnom proizvodnjom posao jefitiniji od šećera, sada ga svi unosimo i to čak 29 kg godišnje kroz razna slatka pića! Sastoji se od dela fruktoze i dela glukoze. Na tabeli relativnih slatkoća raznih ugljenih hidrata, HFCS je slađi od svih drugih (od saharoze, ksilitola, invertovanog šećera, glukoze itd.)

Istraživanja pokazuju da se ovaj sirup metaboliše i utiče na osećaj sitosti, slično kao šećer. U našim crevima se apsorbuje isto kao šećer, to je tačno. Firme koje bave proizvodnjom HFCS, kažu da nema razlike između HFCS i šećera.

Međutim ovaj sirup je loš, opasan, otrovan jer sadrži fruktozu koja je otrov, jer to nije fruktoza iz voća i povrća. Pre Drugog svetskog rata unos fruktoze je bio 16 gr/dan, 1978. 33gr/dan, dok je taj procenat skočio 1994. godine na 54 gr po danu! To je 10.2 % ukupnog unosa kalorija. Dakle, ne jedemo više – jedemo više šećera!

Danas 25 % adolscenata konzumira 15 % kalorija samo iz fruktoze! To je potpuna katastrofa!

Unos masti se smanjuje, unos šećera se povećava i postajemo sve bolesniji.

Mešanje politike i u Americi

 Profesor najviše krivi predsednika Ričarda Niksona:

„koji je pitanje ishrane i proizvodnje hrane totalno zabatalio u svojoj kampanji i zakonima 1972, pa je hrana postala strašno jeftina, cena visoko fruktoznog kukuruznog sirupa postala je strašno niska tako da su ovaj sirup bukvalno počeli da stavljaju u sve: u testa, hleb, pića, kečap, perece…

Došlo se do potrošnje od oko 64 kg šećera po osobi godišnje! Još jedna loša odluka vlasti Amerike 1982. smanjila je procenat masti u proizvodima i ishrani u cilju sprečavanja gojaznosti i kardio-vaskularnih bolesti koje su drastično porasle u Americi. Međutim, ljudi su počeli da konzumiraju sokove i gazirana pića što je još više pogoršalo zdravstveno stanje nacije.“

Industrijski prerađena hrana sa niskim sadržajem masti

„Kad spremate hranu kod kuće sami regulišete koliko ćete masti upotrebiti za spremanje, ali fabrike i proizvođači raznih proizvoda „bez masti“ morali su nečim da poboljšaju ukus te neukusne hrane. Našli su rešenje: dodali su ugljene hidrate u formi šećera ili spomenutog fruktoznog sirupa. Još jedna stvar, a u vezi brze hrane je nedostatak vlakana u njoj. Normalnom ljudskom biću potrebno je oko 250 gr vlakana dnevno. U zamrznutoj hrani koja se prži, u pecivima, picama, hamburgerima, nema više od 1 g vlakna. A takva hrana je isplativija, brže se sprema, lakše se koristi, transportuje.“

Dijagramom i jednačinama profesor pokazuje metabolizam fruktoze i efekte njenog  unosa.

„Fruktoza povećava pojavu upale zglobova kod odraslih, uvećava vrednost mokraćne kiseline i sistolni krvni pritisak, pa dolazi do hipertenzije. Dalje, na dijagramu vidite kako nastaje insulinska rezistencija, kako fruktoza deluje na bubrege i čitav povezani sistem ćelijskih procesa.“

4 saveta deci i roditeljima

Na kraju Dr. Lustig pokazuje šta u stvari oni rade na klinici, prikazuje jednostavan metod kvalitetnog životnog stila i ishrane: daje 4 saveta deci i roditeljima:

  • da se iz kuće izbace sve zašećerene tečnosti i ostave samo mleko i vodu;
  • jedite namirnice bogate vlaknima;
  • sačekajte 20 minuta pre nego sipate još jednu porciju;
  • minut za minut“ – minut fizičke aktivnosti, minut odmora. Ako gledate TV pola sata, igrajte se pola sata. Na klinici rade kontrolne preglede na svaka tri meseca i veoma su zadovoljni, metod deluje.

Važna stvar, zašto je vežbanje dobro:

  • poboljšava insulinsku osetljivost skeletnih mišića,
  • smanjuje stres, a sa njim se i vaš apetit se smanjuje,
  • ubrzava metabolizam tako što se kalorije ne pretvaraju u mast i ne talože se na krvnim sudovima u vidu holesterola.

U prirodi, gde god ima fruktoze, ima mnogo više vlakana (primer šećerne trske) zato treba jesti ugljene hidrate sa vlaknima. Jednostavno. A voće je obavezno.

Zašto je fruktoza zlo

Fruktoza je etanol koji ne opija pa je i otrov, ona se metaboliše kao mast (30 % ukupne fruktoze završi kao mast).

Opasnija je hrana bogata fruktozom nego hrana bogata mastima. Ishrana sa niskim sadržajem masti u stvari to nije jer se fruktoza/saharoza ponaša kao mast pa u stvari imamo ishranu bogatu mastima. Glukoza je životna energija, fruktoza je otrov, stvara probleme u metaboličkom procesu, dovodi do bolesti poput ovih: do pojave masne jetre (hepatična steatoza), hipertenzije, gojaznosti, lipogeneze, dislipidemije, hepatične insulinske rezistencije.

Insitucije za proizvodnju i kontrolu hrane i Ministarstvo poljoprivrede Amerike neće da se bavi ovim problemom – problemom loše i otrovne hrane. Amerika prodaje oružje, hranu i zabavu, ne zanima je ovaj problem.“

U svakom slučaju ovo su zanimljivosti iz predavanja koje je Dr Lustig održao pre 5 godina.

Kako najlakše pojesti zdravlje

Od tada se nešto od toga i promenilo (na gore?), a najnovije informacije vas očekuju ako posetite seminar  „Kako najlakše pojesti svoje zdravlje“ u organizaciji Gifing centra na kome će profesor Dr. Lustig izneti najnovije podatke, savete i trendove.

Preporuka
  • Ocena:
5
Sending
User Review
5 (5 votes)

Milan Todorović

Milan Todorović je vlasnik specijalizovane firme za računarsko programiranje i optimizaciju web sajtova SEOexpert.RS. Razumavanjem pretrage, rangiranja i rada Gugl algoritma bavi se više od 10 godina. Napredni je praktiračar Krija joga i poznavalac Šri Vidje.

Vaš komentar

Klikni ovde da bi postavio komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Preporuka

Ovo vredi znati o ishrani

Naša podrška

Nastavimo zajedno samoobrazovanje!

Unesite email adresu za korisne porcije aktuelnog znanja!

Aktivni smo i na Fejsbuku!