Karijera Tržište rada

9 idiotskih pravila na poslu koja svakoga izluđuju

posao

Ako kompanije žele da njihovi radnici budu produktivni i srećni, treba da promene pravila koja su neodrživa, nepotrebna i demorališuća.

Kompanije treba da imaju pravila, ali ne treba da budu kratkovide i lenje kad je reč o pravom redu. Međutim, nije teško razumeti ovo iskušenje kroz koje mnoge kompanije prolaze, jer kako rastu tako postaje sve teže održati neke standarde.

Postoji mnogo slučajeva kada neko zaista prekorači liniju i gde treba odgovoriti sa nekim novim pravilom koje je primenjivo na svakoga. Ali, upravo tada mnoge kompanije preteraju i uprskaju stvari.

Nažalost, nekad je uspostavljanje novog pravila odličan pasivni način da se ubije moral zaposlenih, a ne da se zaista reši neki problem. U ogromnom broju slučajeva problem može da reši menadžer zaposlenog.

Kada kompanije stvore smešna i demorališuća pravila da bi zaustavila čudno ponašanje nekoliko ljudi, to je u stvari problem menadžmenta. Nema smisla otuđiti celu radnu snagu samo zato što neko ne zna kako da upravlja performansama. To lošu situaciju čini još težom.

Ovo su 9 najgorih pravila koje kompanije stvaraju kada upadnu u ovu zamku.

1. Ograničavanje upotrebe interneta

Postoje neki sajtovi koje niko ne bi trebalo da posećuje na poslu, ali tu ne govorimo o Facebook-u. Kada se jednom blokira pornografija i druge očigledne stvari koje remete zaposlene, teško je odlučiti gde zaista povući liniju. Mnoge kompanije je povlače na pogrešnom mestu.

Ljudi treba da budu u mogućnosti da ubiju svoje vreme na internetu tokom pauze. Kada kompanije nepotrebno ograniče internet aktivnosti zaposlenih, to demorališe one koji ne mogu da provere svoj Facebook profil.

Ovo takođe može da utiče na sposobnost zaposlenih da rade svoj posao. Mnoge kompanije toliko ograničavaju aktivnost na internetu da zaposlenima postaje otežano da rade potrebna online istraživanja. Najočigledniji primer? Proveravanje Facebook profila nekoga ko je upravo intervjuisan.

posao

2. Besmisleni uslovi za prisustvo, izostanak sa posla i pauzu

Ljudi su plaćeni za posao koji rade, a ne za određene sate tokom kojih sede za radnim stolom. Kada im poslodavac zvoca što se pojavljuju 5 minuta kasnije, iako često ostaju duže na poslu i vikendom troše svoje slobodno vreme na posao, tako im šalje poruku da je politika važnija od njihovih rezultata.

To ukazuje na nepoverenje. Zato poslodavci nikako ne bi trebalo da zapošljavaju ljude kojima ne veruju.

Kada su kompanije nepotrebno striktne u zahtevanju dokumentacije za smrtne slučajeve članova porodice i za bolovanja, to ostavlja gorak ukus u ustima zaposlenih koji zaslužuju mnogo bolje.

Ako imaju zaposlene koji će lažirati nečiju smrt samo kako bi izostali sa posla, šta to govori o toj kompaniji?

3. Drakonska e-mail politika

Ovo je novija politika koja vodi firmu i moral zaposlenih nizbrdo. Neke kompanije su toliko restriktivne u vezi sa upotrebom e-mailova da ih zaposleni moraju odabrati iz liste prethodno odobrenih tema pre nego što im e-mail softver dozvoli da uopšte pošalju poruku.

Ponovo, i ovde je sve u poverenju. Ako poslodavac ne veruje zaposlenima da ispravno koriste svoje e-mailove, zašto ih je uopšte zaposlio? U pokušaju da obuzda jednog ili nekoliko negativaca, na ovaj način čini svakoga nesrećnim i očajnim kad god žele da pošalju neki e-mail.

A što je najgore od svega, ti loši momci su oni koji će uvek pronaći načine da prođu kroz svaki sistem.

4. Ograničavanje korišćenja pauze za toalettoalet

Ako poslodavac planira da ograniči odlazak svojih ljudi do toaleta, onda je bolje da zaposli robote. Kada ograničava osnovnu ljudsku slobodu tako što broji koliko puta neko ide u WC, zaposleni će početi da odbrojavaju svoje vreme u kompaniji.

Dan kada neko mora da donese papir od doktora u kojem se zahteva dodatni odlazak u WC je dan kada treba da nađe drugi posao.

5. Ograničavanje kilometraže zaposlenih

Kada poslodavac ograničava svojim ljudima kilometražu za sopstvenu upotrebu, to je pohlepan potez koji izaziva loša osećanja.

Poslovno putovanje je glavno žrtvovanje vremena, energije i duševnog zdravlja zaposlenih. Ograničavanje korišćenja goriva i kilometraže zaposlenih im šalje poruku da poslodavac ne ceni njihovu žrtvu.

6. Patetični napadi na političku korektnost

Održavanje visokih standarda za to kako ljudi tretiraju jedni druge je divna stvar s obzirom na to da živimo u svetu koji je pun animoziteta i diskriminacije. Ali poslodavci i dalje treba da znaju gde da povuku liniju.

Spaljivanje na lomači i snošenje posledica za svaku dvosmislenu izgovorenu reč stvara okruženje paranoje i ugušenog samoizražavanja, bez pravog poboljšanja načina na koji ljudi tretiraju jedni druge.

7. Zvonaste krive i prisiljena ocenjivanja performansiocenjivanje

Neki talentovani ljudi prate prirodni zvonasti oblik krive, ali da bi neko imao dobre poslovne perfomanse, ne mora da se uklapa u nju. Kada poslodavac prisiljava svoje zaposlene da se uklope u neki predefinisan sistem ocenjivanja, on zapravo radi ove 3 stvari:

  • Netačno ocenjuje njihove performanse.
  • Čini da se svi osećaju kao brojevi.
  • Stvara nesigurnost i nezadovoljstvo, jer zaposleni počinju da se plaše da će dobiti otkaz.

Ovo je takođe još jedan primer lenje politike koja izbegava naporan i neophodan dodatni rad ocenjivanja svakog čoveka objektivno, bazirano na njenim ili njegovim stvarnim zaslugama.

8. Zabrana korišćenja mobilnih telefona

Kada zabranimo korišćenje mobilnih telefona na poslu, mislimo da niko neće gubiti vreme u pisanju poruka i pričanju sa porodicom i prijateljima, je l’ tako? Da, sigurno.

Organizacije treba da zaposle ljude koji su vredni poverenja i koji neće iskorišćavati stvari koje su im date na raspolaganje. Takođe treba da obučavaju menadžere da se efektivno suoče sa zaposlenima koji imaju male učinke i koji iznevere očekivanja (kao što je preterano provođenje vremena na njihovim telefonima).

Ovo jeste naporno, ali je vredno toga. Laka, ali jadna metoda ukidanja korišćenja mobilnih telefona demorališe dobre zaposlene koji žele da pogledaju svoje telefone s vremena na vreme kako bi možda proverili zdravlje članova svoje porodice ili ih jednostavno koristili kao kratak predah od posla.

posao mobilni telefon

9. Zabrana samoizražavanja (lične stvari i stil oblačenja)

Mnoge organizacije kontrolišu šta njihovi ljudi smeju da imaju na svojim stolovima. Poster gole žene u prirodnoj veličini? OK, shvatamo da je to stvarno problem. Ali poslodavci često idu dotle da određuju koliko fotografija i drugih predmeta zaposleni mogu da stave na svoj sto, da li mogu ili ne mogu da koriste bočicu sa vodom, itd…

Ako je poslodavcu ovo zaista bitna stavka koju želi da ograniči, onda stvarno treba da zaposli robote koji nemaju osećanja, pa sigurno neće imati nikakvih problema.

Ista stvar se odnosi i na kod oblačenja. On je možda dobar za privatne škole, ali nije potreban na poslu. Ako poslodavac zaposli profesionalce, oni će se oblačiti profesionalno.

Kada neko prekorači liniju, njegov menadžer treba da jasno i direktno ukaže u čemu je problem. U suprotnom, čini se da bi svi želeli da rade negde drugde, jer je menadžment nepodesan da se nosi sa tako delikatnim temama na efikasan način.

Pa da zaključimo…

Ukoliko kompanije ponovo osmisle politiku i uklone ili izmene ona pravila koja su nepotrebna ili demorališuća, trebalo bi da bude više uživanja i više produktivnog vremena na poslu.

Koje poslovne politike vas još izluđuju? Podelite svoje mišljenje sa nama u komentarima ispod teksta, jer osim što vi učite od nas, takođe i mi želimo da učimo od vas.

Izvor

Igor Tomić

Igor Tomić se preko pet godina bavi Online Marketingom, pre svega optimizacijom sajtova za pretraživače (SEO), Content Marketingom i pisanjem.

Takođe vodi svoj blog na adresi igortomic.net.

Vaš komentar

Klikni ovde da bi postavio komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Preporuka

Ovo vredi znati o ishrani

Naša podrška

Nastavimo zajedno samoobrazovanje!

Unesite email adresu za korisne porcije aktuelnog znanja!

Aktivni smo i na Fejsbuku!